
Bojana Rudić Počuč održala je predavanje posvećeno temi pristupačnosti i konceptu dizajna za sve za treću generaciju polaznika Neformalnog obrazovnog programa studija invalidnosti SADAŠNJOST INVALIDNOSTI sa ciljem da pitanja pristupačnosti i dizajna za sve približi učesnicima ne samo kao stručnu temu, već i kao pitanje svakodnevnog života i društvene odgovornosti.
Na početku je predavačica istakla da pristupačnost nije pitanje koje se tiče isključivo osoba sa invaliditetom, već širokog spektra ljudi – uključujući starije osobe, roditelje sa decom, kao i osobe sa privremenim poteškoćama. Prema procenama, oko 15% svetske populacije čine osobe sa invaliditetom, dok se taj procenat značajno povećava kada se uključe i druge grupe sa različitim potrebama.
Poseban akcenat stavljen je na promenu perspektive: umesto da se invaliditet posmatra kao problem pojedinca, naglašeno je da prepreke nastaju u okruženju koje nije adekvatno prilagođeno. Ovaj pristup zasnovan je na savremenim međunarodnim standardima i Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, koja odgovornost premešta na društvo u celini.
U okviru predavanja objašnjeni su ključni elementi pristupačnosti, predstavljeni kao „karike lanca“: saobraćajna infrastruktura, javni objekti, informacije i komunikacije, proizvodi i usluge.

Naglašeno je da pristupačnost mora biti obezbeđena u svim ovim segmentima, jer prekid u bilo kom od njih onemogućava puno učešće pojedinca u društvu.
Predstavljeni različiti koncepti – univerzalni dizajn, inkluzivni dizajn i dizajn za sve – koji, iako nastali u različitim kontekstima, imaju zajednički cilj: stvaranje okruženja koje je dostupno najširem mogućem krugu ljudi. Posebno je istaknut značaj dizajna za sve u evropskom kontekstu, jer uzima u obzir postojeće okruženje i potrebu za njegovim prilagođavanjem.
Kroz konkretne primere iz prakse (npr. pešački prelazi, javni prostori, proizvodi poput stolice), učesnici su podstaknuti da razmišljaju o tome kako dizajn može da bude inkluzivan ili isključujući. Razmatrani su i principi dobrog dizajna: ravnopravnost, fleksibilnost, bezbednost, intuitivnost i estetika.
Poseban deo diskusije bio je posvećen lokalnom kontekstu i izazovima u Srbiji. Istaknuto je da, uprkos postojanju zakonskog okvira, primena često nije dosledna, delom zbog nedostatka sistemskog pristupa, edukacije i jasnih standarda. Učesnici su podelili i sopstvena iskustva, ukazujući na konkretne probleme u urbanom okruženju, ali i na primere dobre prakse.
Zaključno, predavanje je naglasilo da pristupačnost nije dodatak, već osnovni princip planiranja i dizajna, te da je za njeno unapređenje potrebna saradnja stručnjaka, institucija i samih korisnika. Ključna poruka je da ne treba prilagođavati ljude okruženju, već okruženje ljudima.
Neformalni obrazovni program studija invalidnosti SADAŠNJOST INVALIDNOSTI je kreirala i realizuje IZ KRUGA VOJVODINA i ostvaruje se besplatno za polaznice i polaznike uz podršku Rekonstrukcije ženskog fonda iz sredstava Švedske međunarodne razvojne agencijei Fondacije Kvina til Kvina i uz podršku Trag fondacije iz sredstava OAK fondacije iz Švajcarske.
Tekst je korigovani sažetak koji je sačinio ChatGPT na osnovu transkripta predavanja